Kratkovidnost (Myopia) je prije smatrana uzrokovanom genima, dakle nasljeđem od svojih roditelja, ali je danas sasvim sigurno, da je taj stav djelomično točan. Bezbroj modernih istraživanja potvrđuje da nema sumnje da je kratkovidnost uzrokovana radom na blizinu višeg od onog što naše oči mogu izdržati, ali uvažavaju da je stupanj izloženosti različit i da ovisi o nasljednim faktorima. Zato kažemo da su neki ljudi više skloniji kratkovidnosti a neki manje. Dakle neposredan uzrok pojavi kratkovidnosti je prenapetost očiju kod prekomjernog rada na blizinu. Stoga je normalno vjerovati da kratkovidnost može biti spriječena ispravnim navikama pri korištenju očiju. Koristeći razne metode, mladi ali i stariji mogu izbjeći kratkovidnost a osobe koje su lagano kratkovidne (20/60) mogu ispraviti vid na normalan, a oni koji su prilično kratkovidni mogu ga nešto popraviti ali što je najvažnije mogu spriječiti daljnje pogoršanje.

Kratkovidnost ili miopija (myopia) je stanje kod kojeg zrake svjetla padaju u fokus ispred mrežnice, umjesto na nju, zbog čega kratkovidni žmire pokušavajući dobiti oštru sliku predmeta. Kratkovidni ljudi udaljene predmete vide zamućene, a na blizu vide relativno dobro. Znak kratkovidnosti je, dakle, nemogućnost jasnog gledanja udaljenih predmeta kao što je TV, kino ekran, ploča u učionici ili objekti ispred automobila pri vožnji. Kratkovidnost pogađa ljude između 6 i 40 godina. Nakon 45. godine kratkovidnost se smanjuje, tj. vid se poboljšava.

Tri su čimbenika koja određuju fokusiranje oka: rožnica, leća i duljina oka. Rožnica, prozirni prednji dio oka, lomi 70-80% zraka svjetla koje ulaze u oko. Leća lomi 20-30% zraka. Duljina oka također je važna za fokusiranje. Ako je oko predugo, fokus svjetla pada ispred mrežnice i nastaje kratkovidnost. Obrnut je slučaj s dalekovidnošću - ako je oko prekratko, fokus zraka svjetla je iza mrežnice.